O svetištu

O svetištu

Svetište na Pojišanu u Splitu spominje kameni natpis iz X. stoljeća, na istočnoj strani splitskog polja,
milju udaljeno od prvostolnice. Štovanje Marije Bogorodice s Pojišana trajno je urezano u gradsku
memoriju, što se očitovalo kroz stoljeća splitske povijesti. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15.
kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se
navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i
desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. 

Splitska katedrala još od VII. stoljeća nosi titular Uznesenja Marijina, a taj je kult 'preuzela' crkva na Pojišanu, pa su dva gradska hrama zauvijek ostala povezana. Čudotvorna slika u prošlosti je često
donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi… Pred
njom je, primjerice, skinuta zastava Venecijanske republike 1797. godine, kad je Napoleon srušio
duždevu državu koje je 377 godina gospodarila dalmatinskom obalom. Pred njom je 1715. godine
proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja. Godine
1904. pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup s tisućama građana posvetio Split i
Nadbiskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući
je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama
brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u
Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu. Crkvu su
nekoliko puta proširivali; današnja je dovršena 1771. godine, a oltar, najveći barokni oltar u Splitu, je
iz 1794. godine.

Od 1909. godine svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega podigli
samostan. Godine 2009. Navršava se tako, dakle, 100 godina od kako se franjevci kapucini nalaze
među spličanima i čuvaju i upravljaju ovim svetištem.

Niz je legendi i pučkih pjesama u kojoj Dalmatinci spominju svoju zaštitnicu, a jedna je i o Poljičaninu
koji je našao ikonu slikanu na drvu, na mjestu gdje je sadašnje svetište. Od tada su je i Poljičani
smatrali svojom zaštitnicom, te joj redovito hodočastili. Gospi od Pojišana i danas dolaze potrebni
njezina zagovora, a procesija na Velu Gospu okupi tridesetak tisuća građana, dok ih barem još toliko u
dane oko blagdana pohodi svetište. Ostala slavlja su na blagdan Gospe od Karmela (16. srpnja),
svetog Leopolda Mandića (12. Svibnja) i svetog Nikole biskupa (6. prosinca), kad svetište pohode
brojni pomorci i njihove obitelji.

Župa Gospe od Pojišana osnovana je 28. svibnja 1944. godine, broji oko 10 tisuća župljana, a
obuhvaća dijelove kotara Bačvice, Gripe i Lučac. Svetište posjeduje mehaničke orgulje koje je ugradio
slovenski graditelj Franz Jenko 1962 godine.

Proudly powered by WordPress | Theme: Baskerville 2 by Anders Noren.

Up ↑